Gazela

Ovdje se radi o pravoj pravcatoj
Premda malo nejasnoj gazeli,
Životinji iz mojih ljepših snova

Što mi priprostu dušu veseli.
Tražeci u sebi više nego imam
U najtamnije zakutke duše sam virnuo,
Sve sam u sebi već klasificirao
Ali gazelu nisam dodirnuo.

Nestalna gazela što se prelijeva nestaje
U neke boje pustinjskoga pijeska,
Pretvara pustare moje u vedra jezera
U kojima joj se ljupka slika ljeska.
Katkad tek učtivo počiva u mojoj utrobi
Nedokučiva ko nerođeno dijete,
Katkada tumara lelujava prikaza
Po tumorima moje mrzovolje i sjete.

Kada se zateknem u umornoj stanci,
Kad nigdje više ništa ne očekujem,
Čujem blagi topot njenih krhkih nogu,
Ko golem bubanj pod njima odjekujem.
U vitkom galopu mi jezdi kroz dušu
I duša moja je ko opita,
Ko iskrena bludnica duša mi se otvara
Dodiru tih gracioznih kopita.

Odakle tako egzotično ti biće
U mojoj pitomoj dušici,
Ko da se kakva blistava princeza
Nastanila u toploj ušici.
Može li njeno prisustvo pretvoriti
Ovo jadno tijelo u raskošnu palaču ?
Ja živim u neprestanom strahu –
Njenu čistoću okaljat ću.

I bojim se da neću shvatiti što znači
Njen ljupki zov u ovom strašnom vremenu,
Da će mi pobjeći prije nego nađem
Alkemijski put k njenom otmjenom plemenu.
Imam tu gazelu, ah, kakvu gazelu,
Negdje u tijelu, u truloj ljusci,
Ali preobrazbe alkemijske nema
I lik moj ostaje ljudski.

Arsen Dedic

Jedna od najlepsih pesama koju sam ikada cula.

Arsen nema najbolju pesmu. Ili ih volite, ili ih ne volite.

Uostalom, jedan učitelj nema manje ili više mudre iskaze.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

”Trip gazela”

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s